 |
| [Prethodna marka] [Slijedeća marka] |
|
| HRVATSKA - SVJETSKI PRVAK U VATERPOLU - MELBOURNE 2007. (blok) | Br. serije: 631 | Vrsta: Blok | Maraka u seriji: 3
Marke su tiskane u bloku, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC). | 
Prikaz u punoj veličini | | Marka br: 631
HRVATSKA - SVJETSKI PRVAK U VATERPOLU - MELBOURNE 2007. (blok) | | Vrijednost: | 5 kn | | Autor: | Orsat Franković, Ivana Vučić, dizajneri iz Zagreba. | | Veličina: | 105 x 68 (31,24 x 35,50) mm | | Papir: | višebojni offset | | Zupčanje: | češljasto: 14 | | Tisak: | duboki tisak | | Tiskara: | "Zrinski" - Čakovec | | Datum izdanja: | 3.5.2007 | | Naklada: | 30000 blokova |
|
Motiv: Hrvatska vaterpolo reprezentacija - fotografija Vladimira Dugandžića, 2006.
Iako to zvuči nepošteno prema njima, ali odjednom, upravo tako – odjednom – riječi «hrvatski vaterpolisti» dospjele su na usne svakog od nas i u tom trenutku se svi pridjevi uz te dvije riječi stapaju u jednu – veličanstveno. Nepošteno je izreći taj «odjednom» jer nikakav opis ne može predočiti ono što vaterpolisti prolaze u svojoj karijeri; pri tome uvijek u debeloj sjeni moćnijih sportova i neprestano provodeći vrijeme u plivalištu i teretani. Sati, tjedni, mjeseci i godine treninga često su za njih bili neisplaćeni na samom natjecanju. Unatoč tomu hrvatski vaterpolo nikada nije izgubio svoj status u svjetskim okvirima, ali medalja kao da je bila «zabranjeno voće». Posebno ona zlatna. U sedamnaest godina, moramo to reći, vaterpolisti su «samo» tri puta stali na postolje – i svaki put stepenicu ispod zlata: srebro na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. te srebra na europskim prvenstvima u Firenzi i Kranju. No sada je hrvatski vaterpolo dotaknuo i najsjajnije postolje, i zato je zlato iz Melbournea povijesno.
Vratari Vićan i Pavić, igrači Hinić, Smodlaka, Đogaš, Vrdoljak, Barač, Burić, Bošković, Bušlje, Kunac, Joković i Marković, izbornik Ratko Rudić te brojni ostali jaki popratni aduti razlog su što je hrvatski vaterpolo u ožujku 2007. godine ispisao najljepše trenutke u svojoj povijesti. I cijeli scenarij postao je savršeniji zbog suparnika koji su bili dio njihova puta. Već godinama vaterpolska abeceda je Mađarska, a nerijetko je posljednjih godina uz njezin bok i Srbija. Grubi kvalitativni opis čak bi podijelio reprezentativni svijet vaterpola na dva dijela – Mađarska i Srbija čine jedan, a sve ostale reprezentacije drugi svijet. No, u Australiji su se Rudićevi igrači probili među «uzvišene». Pobijedili su u polufinalu Srbiju na zadivljujući način te u velikom finalu Mađarsku. To je momčad koja se najbolje može opisati tako da se usporedi s Brazilcima u nogometu. Jer Mađarska od 19. stoljeća dominira vaterpolom; ovaj sport je njihov nacionalni ponos, no u finalnoj utakmici Hrvatska je bila – «vaterpolski Brazil».
Frano Vićan izranjao je iz plivališta poput hobotnice i jedna od nepravdi ovog prvenstva je što nije proglašen najboljim vratarom. Sidruni Smodlaka i Hinić obavljali su najprljaviji posao u plivalištu, Vrdoljak je kapetanski povlačio u delikatnim trenutcima, Bošković je pokazao da ima top u rukama, Đogaš se rutinski koristio svojim velikim kvalitetama, dok su Marković i Joković pokazali da su budućnost hrvatskog vaterpola. O Ratku Rudiću dovoljno je reći kako ima 21 medalju s velikih natjecanja i kako je najtrofejniji trener svih vremena, stoga je njegova čvrsta ruka i vaterpolska inteligencija bila – neprocjenjiva.
Uza sve pojedinačne kvalitete, na njih je ovaj put nadograđena vrhunska obrana, racionalni napad i ono bez čega momčadski sport ne diše: vaterpolisti su od početka turnira bili ukalupljeni u jedno – pozitivan momčadski duh i vjera u uspjeh vodili su trinaest igrača prema najvećem uspjehu hrvatskog vaterpola u povijesti. I sigurni smo kako ćemo ubrzo ponovno pisati o – zlatnim hrvatskim kapicama.
Stipe Karadžole
 | | |
| | U istoj seriji se nalazi i: | | | | | |
|
|
Pretraživanje
Ispiši
;){kind=link}