|
|
|
 |
 |
|
Pretraživanje poštanskih ureda u HP d.d.
|
|
|
| | [Prethodna marka] [Slijedeća marka] | | | LUBENICE – OTOK CRES | Br. serije: 779 | Vrsta: Blok | Maraka u seriji: 1
Prigodni blok čini jedna marka, a izdana je i prigodna omotnica prvog dana (FDC). | 
Prikaz u punoj veličini | | Marka br: 779
LUBENICE – OTOK CRES | | Vrijednost: | 10 kn | | Autor: | Igor Konjušak, grafičar iz Zagreba;Fotograf: Petar Strmečki | | Veličina: | 96,50 x 79,50 (35,50 x 29,82) mm | | Papir: | bijeli, 102g, gumirani | | Zupčanje: | češljasto: 14 | | Tisak: | višebojni offset | | Tiskara: | "Zrinski" - Čakovec | | Datum izdanja: | 21.5.2010 | | Naklada: | 300000 |
|
Motiv: panorama Lubenica
Lubenice – kameni grad
Snaga antičkog mita, u kojem glavne uloge igraju Apsirt, Jazon, Medeja i Argonauti, uvodi nas u prapostanak skupine otoka Apsirtide, kojima pripada i otok Cres. Na kulturološkoj razini otoka Cresa vidljiva je tisućljetna interakcija krajolika s tragovima vrlo različitih naroda (Iliri, Grci, Rimljani, Mlečani), koji su stvarali u određenom povijesnom razdoblju ili u čijem se civilizacijskom okrilju oblikovala kulturno-povijesna matrica ovog područja. Lubeničko-pernatski kraj, koji lokalno stanovništvo zove Gerbin (jugozapadni vjetar), sa zapadne strane oblikovan je prostranim creskim zaljevom te se svojim smještajem izdvaja kao posebna mikroregija otoka Cresa. U pogledu povijesnoga kontinuiteta na njemu nalazimo: naselja koja postoje od pretpovijesti do danas, naselja građena uz obradivo zemljište i naselja rastresitog tipa sagrađena uz morsku obalu.
Rimska Hibernicia/Hibernitia, odnosno srednjovjekovne Ljubljenice, a danas Lubenice, unatrag 4000 godina, koliko traje neprekinuti kontinuitet ovog naselja, leže u središnjem dijelu otoka Cresa na nadmorskoj visini od 378 metara, na visokoj litici koja dominira nad otvorenim morem Kvarnera. Lubenice su, kao i druge pretpovijesne gradine, kroz povijest iskoristile svoj geostrateški položaj kako bi kontrolirale cijeli Kvarner kroz Vela vrata. Kaštel Lubenice potpada pod venecijansku vladavinu u razdoblju od 1409. do 1797. i ostaje urbs i logos, s crkvenim sjedištem i vojnom posadom, izbjeglom stanovništvu s udaljenih polja na području Vranskog jezera i poluotoka Pernat. Prosperitet Lubenica izražen je velikim teritorijem pripadnosti općini od rta Pernat do Ustrina i od Orleca do Beleja, uključujući i navedena mjesta. Autonomna općina u Lubenicama ukinuta je potkraj 15. stoljeća, a njezin ukupni teritorij prelazi na upravljanje općini Cres. Procvat otočkog blagostanja krajem 17. stoljeća Lubenicama omogućuje da se kuće i sakralne građevine počinju graditi i izvan stoljećima utvrđenog kaštela.
Stanovništvo poluotoka Pernat, pa tako i mjesta Lubenice, oduvijek je gospodarski bilo orijentirano na poljodjelstvo, stočarstvo i šumarstvo. Jedna od specifičnosti otoka Cresa su veleposjedi s velikim ovčarskim ekonomijama, tzv. pastirski stanovi (stani).
Ovalnim oblikom Lubenica, izduljenim u smjeru sjever-jug, što počinje na mjestu gradskog trga, provlače se tri glavna vijugava puta (ulice), koja vode u medijevalni prostor grada. U dalekoj su prošlosti Lubenice s istočne strane bile opasane zidinama koje danas postoje u fragmentarnom obliku, dok se južna strana naselja prislonila na okomitu nepristupačnu liticu nad obalom mora. U omeđenom prostoru između obnovljenih južnih i originalnih sjevernih gradskih vrata smještena je morfologija lubeničkoga graditeljstva u rasponu od tradicijskoga funkcionalnog minimalizma do renesansno-baroknih elemenata s rijetkim venecijanskim dodacima. U prvom planu mjesta, na gradskom trgu, dominira župna crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Uz rub trga i bivšu gradsku ložu, sagrađen je 1791. novi zvonik. Na južnom kraju mjesta smještena je obnovljena gotička crkvica sv. Antuna Pustinjaka i romanička crkvica sv. Nedjelje. U središtu mjesta, pokraj nekadašnjeg župnog dvora smještena je gotička crkvica sv. Jakova (14. – 15. st.). Nakon sjevernih gradskih vrata, na mjesnom groblju nalazi se crkvica sv. Stjepana iz 17. – 18. stoljeća. Što se tiče same stambene gradnje, ona upućuje na sve elemente autohtonog i organičkog umijeća građenja s elementima kontinentalnog priobalja.
Lubenice su početkom 2005. uvrštene na Tentativnu listu UNESCO-ove svjetske kulturne baštine. Nešto preuranjeni idejni projekt ekoparka na poluotoku Pernat (1988.) od strane dr. sc. Marijana Vejvode, s dinamično osmišljenim uključivanjem Lubenica u njegovu kreaciju, detaljni prijedlog adaptacije i sanacije graditeljske baštine uz koncept za oživljavanje i osmišljavanje raznolike turističke ponude s kompatibilnim sadržajima (1995.), sve veći angažman i trajnija prisutnost od 1999. Centra za održivi razvoj - Ekopark Pernat važni su pokazatelji kako Lubenice nisu «otok», nego će ideje njihove sveobuhvatne revitalizacije, uz aktivno sudjelovanje domaćeg stanovništva, oprezno i skladno povezati društveno-sociološki, antropološki i arhitektonski aspekt novih budućih rješenja.
(korišteni ulomci iz teksta Irene i Marija Šlosara)
 | | |
| |
| |
|
|
|
|
 Ispiši
|
|
Pretraživanje
;){kind=link}