"Pozvonim, a domaćini samo kratko odškrinu vrata i uzmu pošiljku"

15.4.2020.

S POŠTARIMA NA TERENU

Poštari se smiju vicu na svoj račun, ali sve pošiljke, pa i računi, stižu


Znate li što naši ljudi danas poručuju svojim poštarima kada im u sandučićima ostave poštu u kojoj je, naravno, najviše računa? Paaa, "#ostani doma, brate, radi od kuće." Znaju za taj štos i osječki poštari kao, uostalom, vjerujemo i svi drugi djelatnici Hrvatske pošte, koji svakodnevno u Hrvatskoj prepješače ili biciklima izvoze desetke kilometara s isto toliko kilograma teškom torbom na ramenu kako bi poštu isporučili na točnu adresu. Znaju i ne ljute se zbog toga. Nije njihov posao u ovim okolnostima i uz prijetnju koju stalni bliski susreti nose nimalo jednostavan, čak im i zaštita koju moraju koristiti tijekom radnog dana dodatno otežava njegovo obavljanje.

Gordana


Da bismo se u to i sami uvjerili i ta iskustva prenijeli našim čitateljima, jedan smo „koronadan" proveli s njima. Primadona, jedina dama među osječkim listonošama, Gordana Zelenković pokriva rajon u Retfali s oko 1300 stambenih jedinica.

"Rajoni su nam sada malo smanjeni, ali uglavnom je sve po starom. Malo me jest strah i zbog svojih ukućana", kaže nam Gordana, uredno opremljena maskom i zaštitnim rukavicama, držeći se i mjere socijalne distance. "Kada dođem kući, odjeću odložim na posebno mjesto i obvezno se istuširam", otkriva. Oni koji primaju mirovine, ovih su dana posebno sretni kada ugledaju svog poštara u blizini kuće, pa tako i Gordanu. Naime, zbog mjera zabrane okupljanja, ali i opreza u cilju sprječavanja širenja zaraze, listonoše na kućne adrese isporučuju mirovine, uskrsnice i druge novčane isplate. No ulice su puste i susreti su uistinu rijetki. "Pozvonim, a domaćini samo kratko odškrinu vrata i uzmu pošiljku, to je sav naš kontakt. Ljudi su s pravom oprezni, iako mi bude žao što tako mora biti. Naviknula sam, do ove situacije, uvijek porazgovarati s ljudima, znam se s mnogo njih čak vrlo dobro, često i njihove obiteljske odnose. Posebno sa starijima i samcima koji jedva dočekaju da s nekim razmijene pokoju riječ", kaže Gordana, dodajući kako, iako je jedina poštarica u Osijeku, nema nikakvih povlastica u odnosu prema kolegama.

Samo riječi hvale za svoju poštaricu ima Retfalčanin Mato Jurić. "Čak i u ovoj krizi, kada smo svi kod kuće, gospođa Gordana nam uvijek na vrijeme dostavi poštu. Čini mi se da je već deset godina kod nas i većina korektnih stanovnika ovog naselja nema nikakvih primjedbi", tvrdi Mato.

Dalibor


Proljeće je i topliji su dani, što se vidi i na licu jednog od najpoznatijih osječkih poštara, Dalibora Lalića, čiji je rajon najuži dio osječkog središta te Trg Ante Starčevića i Trg slobode. U ovom je kvartu rođen i u njemu je poštar već punih 15 godina, pa ne čudi što ga svako malo netko pozdravi. Pod kapom i maskom znoj mu klizi s čela do obrva, a i ruke mu se znoje u rukavicama. Sjedamo na klupu uz propisanu distancu, Dalibor vadi dezinfekcijsko sredstvo i prska ga po mobitelu, koji potom čisti maramicama. "Potvrdu primitka pošiljke građani potpisuju na mobitelu, tako da ga često moram dezinficirati. Teško je držati distancu kada moram držati mobitel u ruci, ali zato imamo rukavice i masku. No kad za toplijeg vremena hodate desetak kilometara, sve vam počinje smetati i čini se težim nego što jest", kaže Dalibor, uvijek nasmijan i spreman na zafrkanciju.

S obzirom na to da se u njegovu rajonu nalaze sjedišta više od 400 tvrtki, bilježnika i odvjetničkih ureda koji u ovim uvjetima rade znatno smanjenim intenzitetom, i pošiljaka je znatno manje. No kaže kako to sada nadomještaju kućanstva kojih je oko 600 i kao da se broj njihovih pisama svakodnevno povećava. "Kao poštar počeo sam raditi u ratnom Osijeku, imao sam tada 20 godina i čini mi se da je tada bilo manje straha i kod ljudi i kod nas. Proći će i ovo, ponovno će se vrlo brzo sve vratiti u normalu", optimističan je Dalibor.

Marjan


Na potezu od pješačkog mosta do Rokove radi poštar Marjan Gavran. I o njemu stanovnici ovog dijela grada govore samo pohvalno. "Takvog poštara u gradu nema, odličan je, dugo je ovdje i doista o njemu mogu reći samo sve najbolje", poručio nam je Darko, koji se s trećeg kata svoje zgrade spustio da preuzme paket iz Marjanovih ruku.

U svom je rajonu Marjan već punih 13 godina i poznaje mu svaki kutak. Tvrdi kako je u njemu najviše osječkih IT tvrtki koje i u ovim uvjetima rade. Zbog cijele ove situacije čiji je izvor bio na Dalekom istoku smanjio se, kaže, broj malih paketa i pošiljaka iz Kine. "Imam oko 500 sjedišta tvrtki i 900 kućanstava, a u rajonu je i najveći dio ureda političkih stranaka. Većina toga je sada zatvorena te stoga ostavljamo obavijesti i vraćamo pošiljke. Radimo s više opreza, a sve je ostalo isto kao i ranije", priča Marjan, koji, za razliku od Gordane i Dalibora, rajon prolazi žutim poštarskim električnim biciklom.


Naše sugovornike pitamo znaju li u svojim rajonima osobe koje su oboljele od COVID-19 ili su u samoizolaciji preventivno. Kakvi su protokoli u takvim slučajevima?

Sve troje kaže kako im takve informacije nitko ne daje, niti imaju takvih saznanja, no postoji protokol postupanja utvrdi li se neka sumnja. U jednom je slučaju sama osoba preko interfona rekla da je pod mjerama samoizolacije jer je došla iz Austrije, a sve ostalo bile su samo neprovjerene priče iz susjedstva. U takvim situacijama, međutim, i sama sumnja stvara dodatni strah i nelagodu, posebno kada policija gotovo svakodnevno navodi podatke o kršenju mjera samoizolacije. No naši su sugovornici uvjereni kako ih sugrađani ne bi dovodili namjerno u opasnost od toga da se zaraze, ali ugroza svejedno postoji. Stoga, želimo li da nam naši poštari i dalje zvone dvaput, budimo oprezni i korektni te ostanimo doma jer ćemo tako štititi i njih, koji to ne mogu.


Izvor: Glas Slavonije, 15. travnja 2020.
https://www.glas-slavonije.hr/430022/3/Pozvonim-a-domacini-samo-kratko-odskrinu-vrata-i-uzmu-posiljku