Crkva iznad Komiže u kojoj se sklonio Božić

24.11.2020.
Nove prigodne poštanske marke s božićnim motivima
 

ZAGREB, 24. studenoga 2020. – Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 26. studenog 2020. nove prigodne poštanske marke s motivima iz crkve sv. Nikole na Visu koji prikazuju anđela nad Betlehemom i božićne jaslice. Autorica prigodnog izdanja je Alenka Lalić, dizajnerica iz Zagreba, a autor fotografija Marko Vodanović. Nominalna vrijednost maraka iznosi 3,30 kuna, a svaki motiv otisnut je u 250 000 primjeraka. Marke su izdane u arku od 12 maraka (anđeo nad Betlehemom) te u arku od 20 maraka i karnetu od 10 samoljepljivih maraka (božićne jaslice). Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Na uzvisini iznad Komiže nalazi se jedan od najljepših i najslikovitijih sakralnih sklopova u Hrvatskoj: Muster (od lat. monasterium), utvrđena crkva sv. Nikole, s kulom, samostanom, unutarnjim vrtom, bastionom... Ova spomenička cjelina, koje se vrijednost jedva može naglasiti, izgrađena je od srednjega vijeka do baroka. Dio je velikoga benediktinskog transjadranskog puta od Monte Gargana preko Palagruže u Dalmaciju. Prepuna povijesnih svjedočanstava i umjetničkih djela, ta cjelina kao da je suspendirana u vremenu. Čekajući nužnu obnovu, najintenzivniji joj se život odvija na prekrasnom groblju, a najpoznatija je po obrednom spaljivanju barke na blagdan svetog Nikole.

U toj se crkvi trajno sklonio Božić. U njoj se, naime, nalazi oltar s najljepšim i najstarijim hrvatskim Betlehemom. On se sastoji iz dva dijela: donji prizor, u krupnijem mjerilu, s Djetešcem, Marijom, Josipom, volom, magarčićem i anđelima, od kojih jedan, lebdeći pod zvjezdanim svodom, svira instrument nalik violini. Nad tim se donjim prizorom, stiliziranim i sastavljenim od samih svetih likova, nalazi gornji svijet: krajolik, okolina i daljina, čarobno naivni grad Betlehem. Sve pak natkriljuje anđeo na zlatnim oblacima noseći natpis „Gloria in altissimo Deo“, što bi se, s malo smiješka i pretvaranjem jednog malog slova u veliko, moglo prevesti kao „Slava Bogu na Visu“. U znanosti taj je oltar s Betlehemom jedva spomenut. Njegova je starost promaknula pogledima usmjerenim na što veća imena velike umjetnosti. Teško je reći što bi o dobi nastanka pokazale analize njegove fizičke tvari. Stilska razdoblja u perifernim sredinama dugo traju i isprepliću se jedna s drugima. Ali analiza oblika i usporedbe s talijanskim primjerima ukazuju na trpku ranu renesansu, na petnaesto stoljeće kao duhovnu pozadinu i vremensko ishodište ovoga oltara.

U malom Betlehemu i njegovu pejzažu sve vrvi od života. Grad je obzidan i ima gradska vrata, ulice, trgove, zgrade, crkve. Na susjednim brežuljcima, simetrično, nalaze se još dva mala utvrđena grada. Tri kralja stižu u raskošnoj odjeći na kojoj se jedva razaznaju pozlaćeni ornamenti. Deve, konji, ovce, magarci, psi kreću se po gradu i oko njega, a mali ljudi nose prepoznatljivu odjeću svoga vremena, i nijedna nije ista. I svaka životinja ima svoju fizionomiju i svoje kretnje. Nisu zaboravljeni ni čempresi, šiljati ili široki. Neki od ljudi nose prepoznatljive oznake svojih zanimanja. Mnogo je malih likova sačuvano, ali ih je mnogo i nestalo: za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Musteru su boravile izbjeglice koje su uzimale figurice kao igračke svojoj djeci. Odatle manjak ženskih likova, prikladnijih za ulogu lutaka.