Serija prigodnih poštanskih maraka

Zagreb, 20. ožujka 2017. – Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 21. ožujka seriju prigodnih poštanskih maraka „Hrvatska fauna – šišmiši“. Autori serije prigodnih maraka su Ana Žaja Petrak i Mario Petrak, dizajneri iz Zagreba, a naklada izdanja iznosi 150.000 primjeraka po motivu. Marke su izdane u arcima od 20 maraka i karnetima od 10 maraka, a naklada maraka u karnetima iznosi 20.000 primjeraka. Motivi poštanskih maraka su: Blazijev potkovnjak, Kolombatovićev dugoušan i riđi šišmiš, a pod UV svjetlom vidljiva je silueta šišmiša. Prigodne poštanske marke iz serije „Hrvatska fauna – šišmiši“ moguće je kupiti u internetskom dućanu Hrvatske pošte, www.epostshop.hr.

Hrvatska pošta izdat će prigodnu omotnicu prvog dana (FDC) te tri maksimum-karte, a žig prvog dana bit će u uporabi 21. i 22. ožujka u Poštanskom uredu 10101 Zagreb, Jurišićeva 13. 

Blazijev potkovnjak, Rhinolophus blasii Peters, 1866. – nominalna vrijednost marke 2,80 kn
Šišmiši iz porodice potkovnjaka (Rhinolophidae) koji svi imaju karakteristične kožne izrasline po kojima se razlikuju od ostalih porodica te međusobno. Blazijev potkovnjak najrjeđa je vrsta potkovnjaka u Hrvatskoj. Osim nalaza na otocima Cresu, Krku i Rabu, ograničen je na podzemna skloništa (špilje i jame) u unutrašnjosti Mediteranske regije. Kako se vrsta smatra izumrlom u Sloveniji i Italiji, nalazi u Hrvatskoj predstavljaju sjevernu granicu ove širokorasprostranjene, ali rijetke vrste. Specifični eholokacijski signali visoke frekvencije jasna su determinacijska karakteristika vrste te služe za orijentaciju i lov kukaca.
 
Kolombatovićev dugoušan, Plecotus kolombatovici Đulić, 1980. – nominalna vrijednost marke 3,10 kn
Kolombatovićev dugoušan najmanji je od četiriju vrsta ovog roda u Hrvatskoj. Opisala ga je i otkrila prof. dr. sc. Batrica Đulić te imenovala u čast poznatog istraživača šišmiša, prof. Jurja Kolombatovića. Karakteristika ovog roda šišmiša jesu izrazito velike uši kojima se koristi za orijentaciju i osluškivanje plijena. Rasprostranjen je samo u primorju, a na jadranskim je otocima jedina vrsta šišmiša dugoušana. Ljetne kolonije ima u tornjevima crkava, a najveća poznata je ona u crkvi u Boljunu u Istri. Relativno malene populacije na otocima, rijetki nalazi na obali i ovisnost o antropogenim skloništima (tavani crkava i kuća) razlozi su ugroženosti Kolombatovićeva šišmiša.
 
Riđi šišmiš, Myotis emarginatus Geoffroy, 1806. – nominalna vrijednost marke 6,50 kn
Tipičan predstavnik mišolikih šišmiša (porodica Vespertilionidae), koji se od ostalih vrsta roda razlikuje izrazito riđim krznom na leđima i karakterističnim urezom na uhu. Vrsta je široko rasprostranjena, ali preferira toplije krajeve pa su i u Hrvatskoj najveće kolonije pronađene u špiljama i pod krovištima u primorju, a po dosadašnjim podacima riječ je o jednoj od najbrojnijih populacija ove vrste u Europi. Riđi šišmiš je šumska vrsta, a razne beskralježnjake skida s grančica te liša drveća i grmlja. Vrsta je ugrožena uznemiravanjem i uništavanjem porodiljnih skloništa u kućama i špiljama te fragmentacijom lovnih staništa.