VUČNA VOZILA SAMOBORSKE ŽELJEZNICE Pojam „samoborska željeznica“ podrazumijeva uskotračnu željezničku prugu širine kolosijeka 760 mm između Zagreba i Samobora na kojoj je promet tekao od 16. siječnja 1901. do 31. prosinca 1979. godine. Pruga je građena u statusu vicinalne (gospodarske) pruge, bila je dugačka 19 kilometara, a njezinu gradnju financiralo je dioničko društvo Vicinalna željeznica Zagreb-Samobor sa sjedištem u Budimpešti. Nakon Drugog svjetskog rata pruga je ušla u sastav JDŽ-a, a od 1. srpnja 1950. poslovala je kao samostalna tvrtka pod nazivom Gradska željeznica u Zagrebu (GŽZ). Godine 1951. pruga je produljena od Samobora do Bregane za pet kilometara. Sljedeća dva desetljeća ulagalo se u obnovu pruge i modernizaciju mobilnih kapaciteta. Unatoč tomu, željeznički promet na toj pruzi nije mogao konkurirati ekspanziji cestovnog prometa, pa je početkom 1980. samoborska pruga zatvorena za promet. Za vuču vlakova na toj pruzi uglavnom su se koristila rabljena vučna vozila ili vozila koja su uzimana u najam. Jedina nova vozila bila su parna lokomotiva br. 7 i aluminijski dizel-elektromotorni vlakovi.